Nikada nije kasno za dobre vijesti, pa tako nam se još jednom za kraj ove sezone javlja Alba.

Europsko prvenstvo u Skopju

Natjecanje me ovog puta odvelo u Skopje, Makedoniju, na posljednju utrku ove sezone. Tamo se održavalo europsko prvenstvo za juniore i seniore do 23. godine. Na put smo krenuli 29.07. u večernjim satima. Putovali smo kombijem kao i uvijek, ali ovoga puta u punom sastavu. Put je trajao cijelu noć, a spavati nismo uspjeli jer je kombi bio pun, a i klima nije radila.

Puno puta tijekom godina sam bila u Skopju, ali i dalje se čudim tom gradu. Centar je jako lijepo, raskošno uređen, no samo malo izvan centra ne izgleda sve tako bajno. Na primjer, nemaju šahtove za odvod vode, tako da sva voda samo teče cestom. Jedan dan je padala kiša i cesta koja vodi na kajakašku stazu u kanjon Matka, je postala potok, skoro rijeka. Da je kiša bila malo jača, mogli smo se čamcima spuštati.

Pripreme za prvu tekmu

Hrana u Makedoniji je uvijek odlična, tu su stvarno majstori. Ovaj put nam je jedan makedonski kajakaš preporučio restoran blizu kajakaške staze. Do restorana smo se vozili po nekakvom makadamu kroz šikaru kraj rijeke. Kroz glavu nam je proletjela pomisao da bi se mogli i otrovati na takvom mjestu, ali hrana je stvarno bila vrhunska..

Prva utrka je bila 02.08. tako da smo imali par dana vremena za treninge. Staza nam je poznata od prije tako da smo treninge više koristili kao prilagođavanje na divlju vodu nakon puno treninga odrađenih samo na Jarunu.

Došao je dan prve utrke, klasični spust. U toj disciplini sam inače bolja, ali na stazi od svega 12 minuta i s plitkom vodom na kojoj se jedva može zaveslati završila sam na 4. mjestu.

Rezultati utrka Europsko prvenstvo u Skopju

Idući dan je bila utrka klasike za timove tako da sam se ja odmarala i pripremala se za sljedeći dan u kojem su me čekale kvalifikacije sprinta. Kvalificirala sam se za finale s prvim startom i drugi nisam morala voziti. Zadnji dan, 05.08., su bile finale. Zauzela sam 5. mjesto. Dečki naše seniorske reprezentacije do 23. godine su bili 3. na sprintu u kanuu dvosjedu. Juniori su osvojili srebro u timskoj disciplini u sprintu. Seniori do 23. godine su također bili 2. u timskoj utrci.

Uz puno medalja i dobrih rezultata vratili smo se kući. A sada Zrmanja. To je rijeka u koju sam se doista zaljubila i odlazak tamo doživljavam kao odlazak kući. Takva predivna, netaknuta priroda se rijetko gdje još može vidjeti. Duboki kanjon i na njegovom dnu prozirna rijeka koja vijuga i preskače sedrene kaskade. Mjestimično brza, a mjestimično se lijeno odmara u obliku jezera. Zaista se veselim ponovnom susretu s njom i ekipom Raftrekovih vodiča.

Hvala svima koji su bili uz mene, i koji ste me čitali kroz moje izvještaje sa utrka. Vidimo se dogodine 🙂