Svjetsko prvenstvo u kajaku i kanuu – divlje vode

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

Još malo o mojim dojmovima…

Kako sam u zadnjem blog izvještaju najavila, izborila sam se za Svjetsko prvenstvo u Švicarskoj. Pa evo i dojmova nakon svih trka, utrka, doživljaja i iskustava.

Svjetsko prvenstvo u kajaku i kanuu – divlje vode

Utrke Svjetskog prvenstva počele su u četvrtak 31.05. No, mi krećemo malo ranije, već u subotu, da stignemo odraditi nekoliko treninga prije prve trke. Nalazimo se ujutro na Jarunu. Luka, Emil, Čida i ja. Vežemo čamce na prikolicu, kompletiramo opremu i provjeravamo kombi i prikolicu. Naravno, ne rade svjetla i nema ulja, pa se i to mora riješiti. Čeka nas 800 km ceste. Do Lucernskog jezera, blizu kojeg je staza, stižemo tek oko 10 navečer.

Drugo jutro budimo se sa predivnim pogledom na jezero. Apartman u kojem smo smješteni je stvarno vrhunski. Imamo i lijepi vrt s roštiljem. Morat ćemo ga isprobati.

Prve treninge odradili smo na Lucernskom jezeru. Malo je veće i ljepše od Jaruna, a i ribe po njemu ne plivaju leđno na kaj smo navikli na Zagrebačkom moru.

Došao je red i na divlju vodu

Putem do staze prolazimo kraj alpskih pašnjaka po kojima bezbrižno šeću kravice. Ali ni jedna nije bila ljubičasta. Milka se valjda ne proizvodi u tom kraju. Dolazimo do staze i iskrcavamo čamce. Rijeka na kojoj se vesla zove se Muota. Izvire u Alpama i nakon 29 km ulijeva se u Lucernsko jezero. Temperatura vode ugodnih 7°C. Brr…

Staza je jedna od težih po kojima sam imala priliku veslati. Klasična utrka traje 12-17 minuta i cijelo vrijeme je divlja voda bez mirnog dijela. Koncentracija cijelo vrijeme mora biti na vrhuncu, bez mogućnosti opuštanja ni za trenutak. Zadnji dio klasike vozi se na sprint stazi s velikim valovima, stijenama posred rijeke i kamenjem tik ispod površine vode koje se ne vide dok ne lupiš u njih. Jedan takav koštao me ulaska u finale sprinta. Srećom, ovog puta je čamac ostao čitav. Naći pravu liniju prolaska bila je stvarno umjetost, a i sreća. Čak su i oni najbolji radili greške. Loša okolnost je bila i ta da je vodostaj za vrijeme trke bio puno niži od onog za vrijeme treninga, tako da su uvjeti bili potpuno drukčiji. U klasici sam zauzela 7. mjesto, a u sprintu 13. (zbog nesretnog kamena pod vodom).

Prevrtanja je bilo dosta, ali je spasilačka služba bila zaista vrhunska. Spasioci su bili raspoređeni uz cijelu stazu. I na obali, i u kajacima. Kad bi netko otplivao spasioci bi i njega i kompletnu opremu izvukli u najkračem roku. Dečki, svaka vam čast!

Tipično za Švicarce 🙂

Opčenito, organizacija je bila vrhunska i sve je kretalo točno u minutu. Ali ako malo zakasniš, ne možeš ni broj vratiti. Tipično za Švicarce. U nedjelju 03.06. nakon trke krećemo prema kući i svom Jarunu. Istina da nije baš kao Lucernsko jezero, ali je ipak naš i prepun divnih lopoča. Ne treba ni spominjati da smo se opskrbili raznim vrstama čokolade.

Ako nekoga zanima evo linkova sa utrka:

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column width=”1/3″][vc_video link=”https://www.youtube.com/watch?v=Q_D6CmKuMbw&t=7002s ” title=”Ja startam u 1:55 :)”][/vc_column][vc_column width=”1/3″][vc_video link=”https://www.youtube.com/watch?v=msQxQr-gzEI&t=8504s ” title=”He, opet ja 2:22 :)”][/vc_column][vc_column width=”1/3″][vc_video link=”https://www.youtube.com/watch?v=3eXNMKYW6W4&t=9526s” title=”iii za kraj 2:37 :)”][/vc_column][/vc_row]