Putovanje rijekom Marañon: Avantura za pamćenje

Putovanje rijekom Marañon završilo je, a mi smo stigli do odredišta – Puerto Malleta, a zatim i do Jaéna, prvog većeg grada na našem putu. Glava je prepuna dojmova koji će trebati vremena da se slegnu. Gotovo dva tjedna proveli smo na rijeci, u uvjetima koji sigurno nisu za svakoga. Spavanje pod zvijezdama, improvizirana hrana, nepodnošljiva vrućina, nedostatak higijenskih uvjeta – sve to traži mentalni klik. Morate se prilagoditi sporijem, opuštenijem ritmu života, gdje improvizacija postaje dio svakodnevice. Kad to uspijete, svaka frustracija nestaje, a svaki trenutak postaje čista radost.

Naše putovanje započelo je noćnom vožnjom iz Trujilla na obali prema Chagualu, malom mjestu gdje smo ušli u rijeku. Putovali smo neudobnim autobusom kroz prijevoje Anda na 4.300 metara nadmorske visine, zavojitim cestama punim rupa i “ležećih policajaca”. Iscrpljeni i nenaspavani, nas 11 Gringosa i 5 Čileanaca napuhnuli smo raftove, spakirali stvari i krenuli niz rijeku. Prvi dan bio je pravo vatreno krštenje – rijeka je imala visok vodostaj, a veliki valovi i “rupe” izazvali su prevrtanje teretnog rafta. Izgubili smo dio opreme, jedno veslo je puklo, ali na kraju smo imali nevjerojatnu sreću da nitko nije ozbiljno nastradao i da smo mogli nastaviti.

S vremenom je vodostaj pao, a mi smo ulazili u rutinu. Neki dani prolazili su u veslanju kroz mirne, gotovo dosadne dijelove rijeke, dok su drugi bili ispunjeni uzbuđenjem na brzacima. Jedan dan smo čak morali prenijeti raftove, sanduke i torbe preko terena jer je prolaz bio preuzak i preopasan. Naše dnevne rute varirale su od 6,5 do čak 55 kilometara. Kanjon Marañon pruža spektakularan krajolik – planine, kaktusi, palme i beskonačne pješčane plaže. No, vjetar je često bio nemilosrdan, noseći pijesak u hranu, vodu i šatore.

Sela i ljudi: Nezaboravni susreti

Jedan od najljepših dijelova ove ekspedicije bili su posjeti zabačenim selima. Posebno mi je ostalo u srcu Tupén Grande, selo koje se uspjelo izboriti protiv izgradnje brane koja bi potopila veći dio rijeke. Proveli smo cijeli dan u selu, gdje su nas srdačno dočekali. S osmijehom na licu plesali smo s djecom u školi, kupali se u potoku i navečer uživali u peruanskim plesovima na glavnom trgu. Naš suputnik Basti iz Čilea, koji pola godine živi u Hrvatskoj, proslavio je rođendan upravo tamo, uz večeru s patkom, rižom i yucom.

Izazovi i radosti na rijeci Marañon

Kroz cijelo putovanje, unatoč suncu, vrućini, dehidraciji i pokojim proljevima, nitko nije ozbiljno obolio. Avantura je bila fizički zahtjevna, ali ekipa je bila skladna. Svi smo sudjelovali u kuhanju, spremanju, filtriranju vode i tegljenju opreme. Osim što sam uživala u zvjezdanom nebu svake večeri, često sam pomislila kako je ovo jedno od onih iskustava koja se ne mogu riječima opisati – treba ih doživjeti.

Sada sam u Trujillu, uzimam zasluženi dan odmora u Huanchacu, ali avantura nije gotova. Sljedeća stanica su planine, preko 3.000 metara nadmorske visine. Bit će to potpuni kontrast nakon dva tjedna plutanja u vrućini od 35 stupnjeva. Ne mogu ni zamisliti kako će izgledati povratak na planinarske staze.

Jedno je sigurno – ovo putovanje pamtit ću cijeli život. A jednog zimskog dana, uz hrpu fotografija, ispričat ću vam cijelu priču. Možda čak i napišem pravi dnevnik putovanja.

-Beata Glinska