Međunarodni dan rijeka: Splavarenje Savom

Povodom Međunarodnog dana rijeka, odlučili smo izvest raftove i packraftove na nama najbližu rijeku – Savu.

Nakon dogovora, pregovora i čekanja povoljnog vremena došao je i taj dan da se nađemo na našoj najduljoj rijeci. Jutro je tmurno, ali dovoljno toplo za odličnih par sati na rijeci, kako se i pokazalo.

Krećemo od Podsusedskog mosta i lagano klizimo nizvodno. Opremljeni smo s dva raft čamca kojima upravljaju već poznati stari protagonisti mnogih avantura po rijekama – Vorda i Tin, te dva packrafta kojima upravljamo Marjano i moja malenkost (novi protagonisti). Odmah po polasku mislim si kako je lijepo vratiti se na vodu, izrazi lica ekipe odaju istu misao.

Prvi dio do Jankomirskog mosta je ravan i širok. Veslamo lagano i puštamo struji rijeke da nas nosi.  Ostao sam začuđen čistoćom rijeke, kojoj bi se možda i za sunčanog dana vidjelo dno. Stvarno je čišća od onog što sam očekivao, izuzev smeće po obali. Promet se čuje negdje u daljini, ovdje na rijeci nadglasava ga buka prirode: tok vode, vjetar, zvuk vesla. Izgleda da stvarno nije toliko teško izaći iz žurbe u gradu. Izgleda da čak nije ni potrebno izaći iz grada, bar ne ovaj put.

Duž rute postoji barem 7+1 šljunčanih plažica na kojima se može stati i napraviti pauza, fotografirati i pogledati stvari iz ptičje perspektive dronom ili tako već nešto. Nakon Jankomirskog mosta rijeka kreće zavijati između golf terena, Jaruna, Arene centra, Mladosti sve do trenutno obnavljanog pješačkog mosta na Savi gdje naš izlet završava.

Trasa je cca 11.5 kilometara duga i kroz 3 sata uz nekoliko pauza bi se svi našli na kraju. Sava je dobra, dapače super, i šteta što smo tolika atrakcija za većinu kad nas vide na rijeci. Nadam se uskoro vidjeti Savu na kojoj ljudi provode ugodno vrijeme i zabavljaju se kao i mi.

Do tad: VOZDRA!