Top
 

Kula i Zlatko

dva raftera starog kova

Kula i Zlatko, prijatelja dva, nije tekst koji bi nekoga trebao rastužiti već priča o dva velika čovjeka, dva raftera starog kova, sjećanje na prijatelje. Jedna indijanska izreka kaže:

„It does not matter where his body lies;
there the grass is growing.
But where His spirit is,
that would be a good place to be! “

Black Elk, speaking of the slain Crazy Horse

Ne želim glorificirati dio života proveden sa njima želim samo potaknuti i ostale da se nadovežu i nadodaju neku svoju priču jer nije jednostavno pisati o njima a da se ne ispričaju neki događaji koji su se desili za to vrijeme a koji nikada nisu zaboravljeni.

Kula i Zlatko, dva raftera starog kova

S obojicom sam proživio bezbroj ludih dana, ponešto ozbiljnih, ponešto tužnih ali ostali su samo oni koji me iznova natjeraju u smjeh do suza. Pokušat ću ispričati po jednu od tih situacija za svakoga, svi vi koji ste ih znali napišite po još koju anegdotu ili izreku i neka ne budu one koje nisu za javnost jer znamo da smo i takvih imali…

Priča prva – Zlatko

Zlatko

Zlatko

Nakon višednevnog putovanja iz Zagreba do Dubrovnika, u svrhu posla koji nas je „tjerao“ veslati, hodati, biciklirati po Plitvicama, Neretvi, Buni… ipak stižemo u Dubrovnik. Nekoliko nas a među nama i xy osoba (znam da to sada čita i smije sa kao i ja) odlazimo brže bolje u Konzum kupiti neku klopu i ne zaobilazne pive za druženje nakon dobro provedenog dana. Po ulasku se svi rasipamo, klasika i nakon nekog vremena se ipak okupimo na izlasku osim xy-a koji je zastao među policama ne bili kupio neki gel za kosu, što mi naravno nismo znali. Nakon izvjesnog vremena čekanja Zlatko predloži da ga pozovemo na mikrofon, ali cura koja je radila za pultom je bila nova pa je Zlatko umjesto nje uzeo mikrofon i ispalio: „Molim da se xy osoba javi na info pult radi informativnog razgovora!“

Naravno da nitko nije znao da je xy osoba baš u tom trenutku kad smo ga pozvali na razglas uzela gel, otvorila ga sa namjerom da ga pomiriši. Kasnije nam je ispričao da mu je u tom trenutku još bilo za shvatiti da su ga vidjeli i prozvali (neš ti pravog zločina, otvaranja gela?!),  ali nikako nije mogao shvatiti da mu već  IME znaju…naravno nakon njegove strane priče povezali smo njegov skrušeni hod prema info pultu i umirali od smjeha…

 

Priča druga – Kula

Kula Lipno

Nakon odrađenog „supporta“ za jednu pustolovnu utrku na rijeci Zrmanji, sjedimo uz rijeku i vatru sa par pivica u dupetu Kula, Kruhan, Matko i ja. Skoro pa standardno krene priča tko je veći, viši, jači, ljepši…tko bolje igra nogomet, tko može nositi kombi i voziti 2 km zatvorenih očiju…. Naravno da oni koji znaju nabrojane znaju da je to bilo natjecanje između Kule i Kruhana. U jednom trenutku Kruhan Kuli pruži ključ i kaže ako si frajer baci ga, Kuli naravno nije trebalo puno uzme ključ i baci ga u Zrmanju nakon čega se stane smijati…minutu kasnije pita ga K:

 

Pa znaš li čiji si to ključ bacio?
Tvoj! (Kula se odvali od smijeha)
Ne, nego TVOJ. (nastade muk)
Drugo jutro je satima ronio ne bi li ga našao, bez uspjeha ali sa dobrom ljubičastom bojom!

Čekajte me tamo gore da nastavimo gdje smo stali…

Vorda

Kolocep zadnja grupa

Kolocep zadnja grupa

Priča je vrlo jednostavna. Davor je došao na jedan od hrvatskih rafting izleta 1994. godine i 15 godina kasnije započeo svoju vlastitu tvrtku pod nazivom Raftrek. Svoje sveobuhvatno iskustvo je skupljao na svjetskim poznatim rijekama IV i V stupnja divlje vode. Bio je na dva Svjetska prvenstva i nekoliko Europskih prvenstava u raftingu. Vlasnik je Instruktorske IRF – licence (IRF – Internacionalna Rafting Federacija). Obožava provoditi vrijeme u prirodi, voditi rafting i kajak izlete na hrvatskim rijekama, no također strastveno uživa u penjanju i planinarenju.

Komentari:

  • KOZA
    19/02/2016 at 17:04

    Znači VELIKI KULA.
    Mislim da je suviše opisati neku priču koju sam dožiovio s tom osobom. Najbolju priču mogu opisati o samom sebi. Zašto? E, pa zato jer da nije bilo te osobe, ne bi postojao Ja kakvog me znate. Kula je meni bio kao drugi otac. Otkad sam ga upoznao, znao sam da je to život za koji sam ja stvoren. Učio sam od najboljeg. Nikad neću zaboravit kad smo se vraćali sa svjetskog rafting prvenstva iz Češke 2003., pitao sam ga da li bi ja mogao postati rafter, na što je on odgovorio svojim klasičnim motivirajućim odgovorom “nikada”. Tad sam znao da tog čovjeka moram slušati i učiti od njega. Prošao sam s njim tisuće kilometara rijeka, planina, piva, i sad ispijijući pivu u Maleziji pišem ovaj tekst sa suzom u oku. Naravno, deda bi na ovo odmah rekao “placipi*ka” ili “cvilifufa”, ali kad ti to kaže znaš da te voli. Uvijek je znao izvući najbolje iz svakoga, imao je toliko živaca za sve mlade generacije mladih vodiča, ili još gore, novih “likova” koji su se htjeli natjecat u raftu. Uvijek je davao sve od sebe za nove generacije.
    Možda ste shvatili da ovaj tekst nema neki početak ni kraj, to je zato jer mi je stvarno teško predočiti vam tu veličinu od čovjeka, a kamoli kraj, jer ga NEMA.
    Deda, fališ nam. Ali svaki put kad zaveslam na novoj rijeci, sjetim se tebe, i znam da si samnom. Pusa

Odgovori:

Raftrek travel logo

+385 91 3130 010
Whatsapp
Mon - Fri 09:00 - 17:00